Toga dana naša odgajateljica Željka Novačić u sobu je došla ranije nego uobičajeno. Ni u snu ne bih mogla zamisliti da će mi se pružiti takva prilika….
Odgajateljica nas je informirala da se 5.10.2020. obilježava Svjetski dan nastavnika, a zatim predložila aktivno sudjelovanje u radionici na temu „U profesorovim cipelama“ koju ona provodi u sklopu posebnog programa „Sport i ja kroz školski kalendar“. Ponudila nam je zamjenu uloga profesor-učenik s ciljem osvješćivanja odgovornosti prema odgojno-obrazovnom procesu i pozitivnom stavu prema nastavi.
U vrlo kratkom vremenu shvatila sam da bi to bilo vrlo zanimljivo iskustvo za jednu šesnaestogodišnjakinju i prijavila se za izazov.
Prema uputama odgajateljice kao prava profesorica Tjelesne i zdravstvene kulture izradila sam nastavni sat kroz uvodni, glavni i završni dio sata. Moram priznati da nije bilo lako pronaći zanimljive sadržaje kojima bih uspješno zainteresirala „svoje“ učenike, ali uspjela sam.
Ovim novim iskustvom shvatila sam da je zapravo biti profesorica Tjelesne i zdravstvene kulture vrlo zabavno, ali naravno tek onda kad imate zainteresirane učenike te učenike koji su voljni raditi i spremni prihvatiti osmišljene sadržaje. Za zanimanje profesorice treba imati puno ljubavi i volje za prenijeti znanje, strpljenja prilikom objašnjavanja zadataka te snage kod smirivanja pojedinih situacija.
Na kraju, kad malo razmislim, nisam se nikada vidjela u ulozi profesorice, ali ovim današnjim iskustvom i primljenom diplomom na kraju sata možda ipak još malo razmislim o tom pozivu s napomenom jedne dobro nam znane izreke: „Da je profesor biti lako, profesor bi bio svatko“!
Učenica
Sandra Baček
