Naša Antea Šoštarić je pobijedila na Regionalnoj domijadi regije Središnja Hrvatska u kategoriji fotografije.
Gospodin Igor Klečec iz stručnog žirija:
“Antein rad sastoji se od četiri snimka, posložena u jedan jedinstveni formalni i mentalni okvir.
Vidljiva je velika želja za ostvarivanjem naracije, pripovijedanjem. Posložite li više fotografija unutar zadana okvira, a da su i nasumično odabrane, veza i odnosi među njima počet će se uspostavljati sami od sebe. Takva je priroda ljudske percepcije. Uvijek u potrazi za nekom logikom i smislom, ma koliko nam zahtjev prvotno izgledao dalek i nemoguć. Na ovom poliptihu razabiremo mnoštvo elemenata što povezuju snimke. Fotografska faktura, kolorit, prisustvo lajtmotiva i laka detekcija radnje. Neki nedefinirani, porozan prostor, glavni protagonist koji teško proživljava svoja stanja, paučinasta vizija. I cvjetovi (zla!). Ima tu ispijenih boca vina, i autodestrukcije iz strasti, i praznine nagona. Putenost se pretvara u grabež, a ljubav u propast!
Sve smo mi to već negdje vidjeli, ta su stanja već odavna opjevana. Pa ipak, te su fotografije vrlo “mlade”.
Reći ćemo – moderne, suvremene, sadašnje. One su doista onakve kakve znamo viđati po “štosnim” internetskim portalima na kojima se distribuiraju radovi artista mlađe generacije.
One gotovo obavezno imaju iskorak u sfere nadrealnog, nokturalnog, makabričnog, bizarnog, nesvakidašnjeg, začudnog, šokantnog. Prizori su natopljeni uvijek posebnom atmosferom, ansambl rekvizita korišten pri inscenacijama je vrlo zadan, sve je izokrenuto, obrnuto i neočekivano. Kombinacije boja su nelogične i zbunjujuće, kompozicije poremećene.
I sve je to tako silno dobrodošlo na slikama tog žanra, koji naročito voli “prenatrpavanja” i pretjerivanja svake vrste. U ovoj se igri zlatno pravilo akademske elegancije: “manje je više”, pretvara u provokativno i rušilačko geslo: “previše je premalo”!
Pa, ako je to doista tako, ako je to diktat trenutka, suvremenih medija, a koji su opet pogonjeni nadolaskom suvremenih tehnologija – imamo li mi prava praviti se imuni na te moćne podražaje i prolaziti onkraj njih k’o da i ne postoje!(?)
Evo, kažimo kako smo prepoznali na vrijeme njihovu “novu ljepotu”, uzbudljivost i magičnu privlačnost.
Pa, fotografija svakako nije samo puko reproduciranje izvanjske stvarnosti. Ona je mnogo više od toga.
Ona nam otvara nesagledive prostore mašte i razuzdane kreativnosti.”
Čestitamo našoj Antei, jako smo ponosni na nju!
